Priopćenje za medije

Apel za sustavnu klimatsku akciju, kojeg potpisuje oko 550 znanstvenika RH, danas je predan Predsjedniku, Vladi, Saboru i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike RH.

Znanstvena istraživanja, koja se kontinuirano objavljuju u tisućama međunarodno recenziranih znanstvenih publikacija godišnje, redovito kompiliranih u obimnim izvještajima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), nedvojbeno pokazuju da su antropogeni utjecaji dominantni faktor koji je doveo do aktualnih klimatskih promjena. Te znanstvene činjenice jasno upućuju na vrlo ambicioznu akciju na globalnoj razini, s konkretnim ciljevima: emisije ugljikovog dioksida moraju biti radikalno srezane kako bi već tokom ove godine dosegle svoj vrhunac, da bi se zatim smanjile za 45% do 2030., a do 2050. bi se emisije trebale potpuno ukinuti.

Znanost, dakle, daje vrlo jasne smjernice, ali ostvarenje tih ciljeva je moguće samo ako se razviju vrlo ambiciozne politike, koje uključuju sva raspoloživa i nadolazeća tehnološka rješenja, hitnu, ali pravednu energetsku tranziciju, kao i dubinsku transformaciju prevladavajuće socio-ekonomske paradigme. U realnosti takvog globalnog izvanrednog stanja, potpuno je razočaravajuća činjenica da su teme vezane uz klimatsku krizu tek marginalno prisutne u javnom diskursu. Uz krizni imperativ globalne transformacije, ni jedna zemlja, pa ni Hrvatska, nema izgovora za neaktivnost ili krivo usmjerenu aktivnost.

Zato je ovaj Apel poziv tijelima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na donošenje i implementaciju ambicioznih politika koje su preduvjet sustavnog suočavanja s klimatskom krizom. Te politike moraju imati uporište u znanstvenim istraživanjima, i to od temeljnih prirodnih, koje omogućuju razumijevanje fizikalne osnove klimatskih promjena, preko tehničkih, koje su ključne u razvoju učinkovitih tehnoloških rješenja za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, pa do društveno-humanističkih, koje omogućuju razumijevanje i predviđanje društvenih i ekonomskih implikacija klimatske krize i temelj su za razvoj održivih i pravednih socio-ekonomskih modela.

Znanstvenici, okupljeni oko ovog Apela, na raspolaganju su svim institucijama Republike Hrvatske i nude svoju pomoć u zajedničkom suočavanju s klimatskim izvanrednim stanjem.

Kontakti: 

Dubravka Vitali Čepo, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet dvitali@pharma.hr, dubravkavitali@gmail.com

Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković nbilis@irb.hr, nikxkin@gmail.com

Apel znanstvenika RH za sustavnu klimatsku akciju

Potaknuti izvještajima Međunarodnog panela za klimatske promjene, osobito zadnjeg, objavljenog u studenom 2018., odredbama Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Rezolucijom Europskog parlamenta o proglašenju klimatskog izvanrednog stanja na razini cijele Europske unije, upozorenjem koje je potpisalo preko 11.000 znanstvenika, među kojima i 19 znanstvenika iz Republike Hrvatske, vrlo odlučnim politikama ublažavanja klimatskih promjena, kao i prilagođavanja klimatskim promjenama, koje se provode u brojnim državama članicama EU-a, ali i globalno, globalnim klimatskim pokretom, utjelovljenom u nebrojenim inicijativama, udrugama i akcijama, a456 osobito međunarodnim kampanjama srednjoškolaca, kao što su School Strike for Climate, Fridays for Future i drugima, od kojih su neki zaživjeli i u Republici Hrvatskoj, pozivamo vas da se zajedničkim snagama suočimo s klimatskom krizom. Kao znanstvenici i građani zabrinuti zbog sve očitijih posljedica klimatskih promjena, sve osjetnijih i na teritoriju Republike Hrvatske, zabrinuti zbog nedostatka sustavnih javnih rasprava o klimatskim temama u Republici Hrvatskoj, te imajući na umu znanstvene spoznaje svih znanstvenih polja i disciplina o klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, posljedicama, prognozama i perspektivama,1 mi, niže potpisani znanstvenici iz različitih akademskih disciplina, djelatni u Republici Hrvatskoj ili porijeklom iz nje, upućujemo ovaj apel javnosti i svima odgovornima.

U svom zadnjem specijalnom izvještaju, objavljenom u studenom 2018., Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) upozorio je da sprječavanje nepovratnih promjena klime, koje ugrožavaju održivost civilizacije na Zemlji, zahtijeva smanjenje emisija ugljikovog dioksida (CO2) za 45% do 2030. te njihovo potpuno ukidanje do 2050. 

Klimatske promjene, koje bismo, dakle, bez pretjerivanja trebali nazivati preciznijim iako netehničkim terminom, klimatskom krizom, realnost su današnjeg svijeta i radi se o najozbiljnijoj i najkompleksnijoj krizi kojoj je čovječanstvo u cjelini bilo ikad izloženo. Suočeni sa sada već galopirajućom klimatskom krizom i njenim posljedicama, čini nam se opravdanim pozivati na proglašenje izvanrednog stanja. Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća iz godine u godinu diljem Zemlje bilježimo posljedice klimatskih promjena od kojih ovdje ističemo (iz izvještaja IPCC-a 2013. i 2018.): obaranje rekorda prosječne globalne temperature, sve učestalije i intenzivnije pojave valova vrućine tijekom ljeta i hladnih oborinskih ekstrema tijekom zima, destabilizaciju permafrosta, gubitak ledenjaka kao važnih resursa pitke vode, porast globalne razine mora, izbljeđivanje koralja, velike šumske požare, sve duža sušna razdoblja, poplave velikih razmjera te sve češće i intenzivnije suše. Posljedično, svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje sve veće probleme u proizvodnji hrane, prisilne migracije te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost. 

Istovremeno, svjedočimo pokretima za akciju koje možemo smatrati početkom globalne ekološke revolucije, novog historijskog momenta kakav čovječanstvo do sada nije iskusilo.

Jedan od glavnih zahtjeva tih pokreta je poziv institucijama da slušaju znanstvenike. Istina, znanstvenici su često vrlo skromni u javnom komuniciranju vlastitih rezultata i njihovih implikacija, što se može pripisati strogom pridržavanju pravila znanstvene metode. No, kao što je klimatolog James Hansen istaknuo: „Oprez je hvalevrijedna vrlina, no danas bismo možda ipak trebali kontrolirati našu suzdržanost, jer ona nas vodi u kataklizmičku budućnost.“ Jedno od uobičajenih suzdržavanja od odlučne sustavne akcije do sada je bila pozicija da klimatske promjene predstavljaju problem, ali da to nije kriza.

Jasno je da „klimatska kriza“ ili „izvanredno stanje“ nisu tehnički termini, kakvima bismo se koristili u znanstvenoj komunikaciji. Ipak, danas više nemamo na temelju čega ublažavati taj neugodni, ali jasan i svima razumljiv termin. Iz istog razloga, treba prekinuti štetnu praksu upotrebe terminologije, koja se odnosi na klimatsku krizu i njezino ublažavanje, u svojstvu kozmetičkog dodatka proizvodima, projektima, politikama, strategijama, proglasima i drugim političkim stajalištima. Ta terminologija ima svoj jasan i nedvosmislen sadržaj, ukorijenjen u znanstvenim činjenicama, pa se i mora koristiti u skladu s time.

U vezi s klimatskom krizom, središnji zahtjev nas, znanstvenika, jest donošenje odluka temeljenih na znanstveno utemeljenim činjenicama.

Mi, znanstvenici, na temelju svih raspoloživih znanstveno utemeljenih činjenica, zaključaka eksperimentalnih mjerenja i terenskih opažanja te teorijskih modeliranja, objavljenih u tisućama međunarodno recenziranih znanstvenih publikacija, s punom odgovornošću tvrdimo da se radi o krizi, zapravo o izvanrednom stanju, te svojim znanstvenim autoritetom pozivamo institucije da odgovarajućim i ambicioznim mjerama stvore preduvjete za sustavno i sveobuhvatno suočavanje s tim izvanrednim stanjem.

Stoga, zahtijevamo sljedeće:

● hitno proglašenje klimatskog izvanrednog stanja na razini Republike Hrvatske, po uzoru na već donesene slične odluke na razini EU,3 kao i niza drugih država;

● uključenje znanstvenika svih profila i disciplina, koji objavljuju recenzirana znanstvena istraživanja o klimatskim promjenama, njihovim implikacijama i/ili njihovu ublažavanju, u procese donošenja politika vezanih za klimatsku krizu;

● razvoj i implementaciju politika usmjerenih k izgradnji socio-ekonomskih modela, održivijih u odnosu na postojeći;

● rad na sustavnom i aktivnom podizanju svijesti opće javnosti, na svim razinama, o klimatskoj krizi, u svoj njenoj kompleksnosti, što uključuje i razvoj ambicioznih obrazovnih tema iz područja održivog razvoja, implementiranih u školske kurikulume;

● hitnu implementaciju programa sustavne tranzicije prema održivoj energetici, s konačnim ciljem potpunog obustavljanja projekata ekstrakcije i eksploatacije fosilnih goriva, što uključuje i potrebne prekvalifikacije radnika;

● prepoznavanje i poticanje niskougljičnih zanimanja i životnih stilova te prateće infrastrukture;

● prepoznavanje osobito ranjivih skupina u društvu te rad na minimiziranju njihove ranjivosti, kao i već pretrpljenih šteta;

● poticanje lokalne proizvodnje, distribucije i trgovine koja ne uključuje transport lokalno dostupnih dobara iz udaljenih zemalja;

● poticanje održivih, niskougljičnih transportnih rješenja, uključujući i razvoj prateće infrastrukture;

● implementaciju održivih tehnoloških rješenja u svim aspektima života, na temelju komparativnih analiza životnih ciklusa (LCA);

● intenzivnu potporu ambicioznim znanstvenim istraživanjima usmjerenim prema odgovorima na klimatsku krizu.

Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva. Dobar početak je proglašenje klimatskog izvanrednog stanja. No, ključno je sustavno djelovanje u skladu s time.

To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.

To je zahtjev koji podrazumijeva zajedničko, sinergijsko djelovanje svih ljudskih djelatnosti.

Naposljetku, to je zahtjev koji isključuje bilo kakvu diskriminaciju te poziva na solidarnost među generacijama, među rasama, vjerama, državama, svim mogućim opredjeljenjima, kao i solidarnost spram drugih živih bića.

Na kraju, ističemo da smo na raspolaganju svim institucijama, kako bismo se zajednički suočili s izazovima klimatskog izvanrednog stanja.

 

Puni tekst Apela, s potpisnicima i dodatnim pojašnjenjima, nalazi se ovdje.